Koncept CPŠ (WSA) i ključne komponente
Cjeloviti pristup školi (Whole School Approach – WSA) podrazumijeva da svi aspekti života škole – od vodstva i nastavnih planova do odnosa, politike škole i veza s zajednicom – rade usklađeno na ostvarivanju zajedničkih vrijednosti i ciljeva. Za razliku od izoliranih reformi, WSA traži holističku promjenu školske kulture, uz uključenost obitelji i lokalne zajednice kao aktivnih partnera. Ključne komponente WSA obično obuhvaćaju:
- Suradnja škole s roditeljima i zajednicom – Roditelji, obitelji i lokalni akteri postaju su-kreatori obrazovnog procesa. WSA škole grade partnerstva s roditeljima kroz redovitu komunikaciju, vijeća roditelja i zajedničke projekte, a uključuju i lokalnu zajednicu (udruge, poduzeća, institucije) u školske aktivnosti. Tako se obrazovanje širi izvan učionice i jača socijalni kapital škole.
- Integrirani kurikulum i projektna nastava – Umjesto fragmentiranih predmeta, WSA potiče međupredmetno povezivanje i učenje kroz projekte i teme iz stvarnog svijeta. Primjer je fenomenološka nastava u Finskoj, gdje učenici svake godine rade barem jedan multidisciplinarni modul koji integrira više predmeta oko jedne realne teme. Takav holistički kurikulum razvija 21. stoljeću primjereno znanje i vještine te zahtijeva timski rad nastavnika pri planiranju nastave.
- Školska kultura i okruženje za učenje – WSA škole njeguju inkluzivnu i poticajnu klimu u kojoj svaki učenik ima priliku ostvariti svoj puni potencijal. Naglasak je na vrijednostima (jednakost, tolerancija, demokracija) i dobrobiti učenika. Primjerice, škole u Danskoj nakon reforme 2013. surađuju s lokalnim sportskim, kulturnim i drugim ustanovama kako bi nastavu učinile relevantnom i poticale društvenu povezanost. Time škola postaje središte zajednice, a učenje autentično i kontekstualizirano.
- Timski rad nastavnika i razvoj profesionalnih kompetencija – WSA naglašava kolektivnu odgovornost za uspjeh svakog učenika. Nastavnici zajedno planiraju integrirane aktivnosti, dijele iskustva i kontinuirano uče. Snažno vodstvo ravnatelja podržava tu suradnju i osigurava profesionalni razvoj usmjeren na inkluzivnu, inovativnu pedagogiju. U konačnici, škola djeluje kao učna zajednica u kojoj i učitelji i učenici stalno unaprjeđuju vještine.
Hrvatski obrazovni kontekst
Ove komponente sve su relevantnije za Hrvatsku, koja provodi kurikularnu reformu usmjerenu na kompetencije i najavljuje uvođenje cjelodnevne škole. Nacionalni kurikulum već uključuje međupredmetne teme (poput poduzetništva, održivog razvoja, građanskog odgoja), što je temelj za integrirani pristup nastavi. Eksperimentalni program “Osnovna škola kao cjelodnevna škola” uveo je 2023. novi model rada – s produljenim boravkom učenika, potporom učenju i više izvannastavnih aktivnosti – koji cilja upravo na uravnotežen, učinkovit i cjelovit sustav odgoja i obrazovanja. Taj program otvoreno poziva sve dionike (škole, roditelje, lokalnu samoupravu, stručno osoblje) na stalnu raspravu i poboljšanje modela cjelodnevne škole, što je u duhu WSA partnerstva.
U nastavku donosimo pregled kako susjedne i odabrane EU zemlje provode WSA u svojim osnovnim školama – posebno u područjima cjelodnevne nastave, projektne i poduzetničke nastave te suradnje sa zajednicom – te koje pouke nude za hrvatske škole 2026. godine.
Primjeri WSA u EU zemljama
Austrija – modeli cjelodnevne škole (Ganztagsschule) i podrška učenicima
Austrija nudi klasičan primjer sustavnog uvođenja WSA mjera kroz širenje cjelodnevne nastave. Još od 1990-ih zakon dopušta osnovnim školama da se organiziraju kao cjelodnevne, a 2017. pokrenuta je velika inicijativa proširenja tih programa. Cilj je bio povećati obuhvat učenika u cjelodnevnoj školi s oko 22% (2016.) na 40% do 2025. godine. U praksi postoje dvije varijante organizacije:
(1) Odvojeni model – prije podne se odvija nastava, potom slijedi ručak, a poslijepodne stručno vođeno učenje i slobodno vrijeme do najmanje 16h. U tom modelu roditelji mogu odabrati dane u tjednu kada će dijete ostati poslijepodne.
(2) Integrirani model – tzv. “verschränkte Ganztagsschule”, gdje se nastava i vrijeme za učenje/igru isprepliću tijekom dana; svi učenici ostaju u školi do 16h, a školski raspored izmjenjuje blokove predavanja, vježbi, te slobodnih aktivnosti.
Oba modela uključuju topli obrok u školi, organizirano pisanje zadaća uz prisutnost nastavnika te stručno vođene slobodne aktivnosti (sport, glazba, kreativne radionice). Austrijsko Ministarstvo obrazovanja uložilo je 750 milijuna EUR do 2025. kako bi poboljšalo kvantitetu i kvalitetu cjelodnevnih škola diljem zemlje.
Naglašeni su pozitivni učinci
Cjelodnevna škola smanjuje ponavljanje razreda i potrebu za instrukcijama, te poboljšava mogućnosti zaposlenja roditelja (posebno samohranih) jer djeca imaju skrb do kasnog popodneva. Uveden je i novi profil stručnih suradnika – “odgajatelj za pomoć pri učenju” – koji zajedno s učiteljima radi poslijepodne i vodi izvannastavne aktivnosti. Ovi suradnici za učenje osposobljeni su za pružanje potpore učenicima tijekom vremena predviđenog za učenje (uvježbavanje gradiva, ponavljanje) i slobodno vrijeme, što rasterećuje učitelje. Austrijski WSA pristup ogleda se i u slobodi škola da kreiraju programe dodatne nastave i podrške: npr. mnoge škole nude dodatnu nastavu njemačkog jezika za djecu kojima je njemački drugi jezik, domaće zadaće klubove, sportske sekcije, pa čak i psihosocijalnu podršku – sve unutar školskog rasporeda. Time škola postaje mjesto gdje se objedinjuju odgoj, obrazovanje i briga za dijete tijekom većeg dijela dana. Suradnja s roditeljima potiče se kroz fleksibilnost – roditelji mogu pokupiti dijete ranije ako je nužno, a participacije za poslijepodnevni boravak prilagođene su primanjima obitelji kako nitko ne bi bio isključen. Ukratko, austrijski primjer pokazuje kako državna strategija može unaprijediti WSA ulaganjima u infrastrukturu, kadrove i socijalne mjere, osnovne škole transformiraju se u cjelodnevne centre učenja i razvoja.
Finska – fenomenološka i poduzetnička nastava u kulturi povjerenja
Finski obrazovni sustav često se ističe kao uzoran model holističkog pristupa. Reforma kurikuluma u Finskoj uvela je fenomenološko učenje koje razbija granice klasičnih predmeta i potiče međupredmetne teme. Od 2016. sve osnovne škole u Finskoj obvezne su provesti najmanje jednu multidisciplinarnu “fenomen” projektnu cjelinu godišnje za učenike od 7 do 16 godina. U takvim projektima učenici biraju neku pojavu ili temu iz stvarnog života (npr. klimatske promjene, lokalna kulturna baština, prometni problemi) i istražuju je iz perspektive više predmeta odjednom.
Primjerice, jedna škola izvijestila je da su osmaši birali fenomene vezane uz Europu – odabrali su teme, “gastronomska kultura Njemačke” i “europska umjetnost”, te ih istraživali kombinirajući povijest, geografiju, jezik i umjetnost. Ovakav pristup zahtijeva intenzivnu suradnju nastavnika različitih specijalnosti kako bi zajedno isplanirali module i vodili timove učenika.
Učitelji tako djeluju u timovima, dijeleći odgovornost za ostvarenje ishoda učenja kroz zajednički rad – što je srž WSA filozofije. Paralelno, Finska pridaje veliku važnost poduzetničkom odgoju i vještinama za život. Nacionalni kurikulum definirao je poduzetničko razmišljanje kao ključnu kompetenciju, a škole ga implementiraju kroz praktične projekte, od učeničkih zadruga, mikro poduzeća do društvenih akcija u lokalnoj zajednici. Često surađuju s lokalnim poduzećima i startupima – primjerice, u višim razredima osnovne škole gosti-poduzetnici drže radionice, a učenici pokreću mini projekte uz mentorsku podršku. Važno je naglasiti da finski WSA počiva na kulturi povjerenja i autonomije gdje su učitelji jako obučeni i imaju autonomiju prilagoditi metode potrebama učenika, a škole tijesno surađuju s roditeljima kroz neformalnu, partnersku komunikaciju. Rezultat je školsko okruženje gdje se učenici osjećaju sigurno i motivirano, uče timski rješavati probleme i stječu praktična iskustva koja ih pripremaju za život. Hrvatska od finskog modela može preuzeti lekcije o tome kako integrirati kurikulum (npr. kroz projektnu nastavu sličnu fenomenološkom pristupu) te kako osnažiti nastavnike za timski rad i inovacije u učionici.
Danska – “Otvorena škola” i partnerstva u lokalnoj zajednici
Danska je 2013. provela veliku reformu osnovnog obrazovanja s jasnom WSA komponentom usmjerenom na suradnju škole i zajednice. Uvedena je inicijativa “Åben Skole” (Otvorena škola), po kojoj su sve folkeskole (općinske osnovne škole) zakonski obvezne uspostaviti partnerstva s lokalnom zajednicom. Prema Zakonu o osnovnoj školi, škole moraju surađivati s lokalnim kulturnim institucijama, sportskim klubovima, glazbenim školama, udrugama mladih i sl., integrirajući vanškolske aktivnosti u nastavni plan.
Primjerice, škola može dio nastave tjelesne i zdravstvene kulture provoditi u suradnji s gradskim sportskim klubom, satove likovnog u galeriji ili muzeju, a projekte iz građanskog odgoja u suradnji s gradskim vijećem mladih. Cilj Otvorene škole je povećati društvenu koheziju i približiti učenike životu zajednice, istovremeno obogaćujući kurikulum praktičnim iskustvima. Važno, aktivnosti su povezane s nacionalnim kurikulumom (dakle ispunjavaju ishode učenja), ali se često odvijaju izvan školskih klupa – u realnom okruženju. Učenici nisu obvezni sudjelovati u aktivnostima koje se odvijaju izvan redovnog školskog vremena, no škole nastoje većinu partnerstava uklopiti tijekom produženog školskog dana.
Naime, danska reforma istodobno je produljila boravak učenika u školi tijekom dana – uvedeni su dodatni sati za fizičke aktivnosti, domaću zadaću i izborne kreativne predmete, čime je dnevni raspored postao cjelovitiji. U sklopu toga, svaki dan učenici imaju minimalno 45 minuta obvezne fizičke aktivnosti, često u suradnji s lokalnim sportskim trenerima. Također, učitelji dobijaju pedagošku podršku (Pædagogisk læringscenter) – svaka škola ima centar sa stručnjacima koji pomažu nastavnicima u planiranju nastave i pronalaženju resursa, što jača kapacitete škole za provedbu WSA. Danski model pokazuje kako zakonska promjena može potaknuti sistematsko otvaranje škole prema van gdje učenici uče kroz iskustvo u zajednici, a zajednica ulazi u školu (npr. umjetnici, stručnjaci ili bake i djedovi volontiraju u nastavi). Za Hrvatsku, koja nastoji ojačati građanski odgoj i praktične kompetencije učenika, danska “škola bez zidova” nudi smjerokaz – od formaliziranja suradnje s lokalnim ustanovama do fleksibilnijeg rasporeda koji uključuje vrijeme za projekte i aktivnosti izvan klasične nastave.
Estonija – poduzetnički odgoj kroz whole-school strategiju
Estonija je u obrazovnom usponu posljednjih godina, djelomično zahvaljujući i sustavnom uvođenju poduzetničkih kompetencija u škole putem WSA načela. Pokrenut je nacionalni program Edu&Tegu koji integrira poduzetničko i karijerno obrazovanje na svim razinama školstva. U okviru tog programa razvijeni su priručnici i smjernice za škole kako primijeniti cjeloviti pristup u poticanju poduzetničkog duha. To znači da se školama preporučuje formiranje zajedničke vizije i strategije: svaki nastavnik – ne samo učitelji društvenih predmeta – uključuje elemente poduzetničkog učenja u svoju nastavu, školski projekti povezuju se s lokalnim gospodarstvom, a ravnatelji dobijaju obuku kako voditi školu koja umrežuje sve dionike oko ovog cilja.
Suradnja s vanjskim partnerima osobito je naglašena jer estonske škole sklapaju sporazume s lokalnim tvrtkama, obrtima i nevladinim organizacijama kako bi učenici dobili mentorsku podršku i uvid u svijet rada. Na primjer, u osnovnim školama se organiziraju “poduzetnički dani” – učenici osnivaju mini-školske zadruge uz mentorstvo lokalnih poduzetnika ili roditelja volontera. Tako stječu praktično iskustvo vođenja projekata, timskog rada, rješavanja problema i komunikacije – svih vještina bitnih za poduzetnost. Estonija je posebnu pažnju posvetila i osposobljavanju nastavnika za ovu tranziciju: kroz EU projekt YouthStart i nacionalne tečajeve “Empowering Every Child”, učitelji uče kako koristiti iskustveno učenje, izazove i mini-projekte za razvoj poduzetničkog mindseta kod djece. Rezultat ovakve WSA implementacije je da poduzetništvo nije tek izborni predmet ili izvannastavna aktivnost, već kultura škole: učenici se potiču da budu proaktivni i kreativni u svim predmetima, škola slavi inovativnost (npr. preko natjecanja i smotri učeničkih projekata), a lokalna zajednica prepoznaje školu kao rasadište budućih inovatora. Hrvatska već ima temelje za ovo – Međupredmetna tema Poduzetništvo uvedena je 2019. – no estonski primjer uči nas kako i školsko vodstvo i nastavničke kompetencije treba sustavno graditi da bi poduzetničko obrazovanje zaživjelo u praksi.
Primjeri pokazuju da cjeloviti pristup školi nije jedinstven model, već načelo koje različite zemlje ostvaruju na svoj način. Za Hrvatsku, koja je započela s eksperimentalnim uvođenjem cjelodnevne škole i jačanjem poduzetničkog odgoja, ključne pouke su:
- Struktura cjelodnevne nastave: Iskustva Austrije sugeriraju da je izvedivo preoblikovati osnovnu školu u cjelodnevni ritam uz kombinaciju obveznih i izbornih programa. Hrvatski eksperimentalni model već predviđa četiri programa (A1 obvezna nastava, A2 potpomognuto učenje, B1 izvannastavne, B2 izvanškolske aktivnosti), što je u skladu s ovim praksama. Preporuka je osigurati infrastrukturu i kadar za provedbu – npr. zapošljavanje dodatnih pedagoga za pomoć pri učenju poslijepodne (poput austrijskih edukatora za učenje) i ulaganje u školske objekte (blagovaonice, dvorane) za cjelodnevni boravak. Time će se postići da škola pruži akademsku podršku i kvalitetno slobodno vrijeme unutar dnevnog rasporeda, smanjujući potrebe za instrukcijama i osiguravajući jednake uvjete za svu djecu.
- Integracija kurikuluma i projektna nastava – Primjenom finskog pristupa, hrvatske škole trebale bi pojačati međupredmetnu suradnju. Kurikularna reforma iz 2019. dala je okvir (međupredmetne teme), no potrebno je u praksi organizirati redovite projektne dane ili tematske tjedne u kojima nastavnici timski izvode nastavu. To se već nazire kroz plan “eksperimentalne” škole da se testiraju novi oblici i metode rada te novi rasporedi dnevnog i tjednog ritma. Konkretno, svaka bi škola mogla uvesti npr. mjesečni projektni dan na razini cijele škole ili jedan interdisciplinarni modul godišnje (po uzoru na Finsku). Za to je potrebna obuka nastavnika za timsko planiranje i integrativnu pedagogiju – tu mogu pomoći EUradionice kroz edukacije inspirirane fenomenološkim učenjem i sl. Rezultat će biti bogatije učenje koje jača kritičko mišljenje i povezuje znanje s realnim svijetom.
- Poduzetnički odgoj i kompetencije za 21. stoljeće – Hrvatska je usvojila Strategiju za poduzetničko učenje (kao međupredmetnu temu), ali primjeri Estonije i Austrije pokazuju da je za uspjeh ključno i učiteljima dati podršku i smjernice. Preporuča se izraditi praktične priručnike za škole (poput estonskih) s primjerima projekata poduzetništva za različnu dob, te pokrenuti mreže mentora iz lokalnog poduzetništva koji mogu surađivati sa školama. U sklopu cjelodnevne škole, modul A2 – potpomognuto učenje mogao bi uključiti mini-poduzetničke projekte – npr. osnivanje učeničke zadruge koja bi djelovala tijekom godine (upravo takve aktivnosti uočene su kao dobre prakse u EU). Time bi se strategija poduzetničkog obrazovanja operacionalizirala gdje bi učenici unutar škole sigurno razvijali financijsku pismenost, inicijativnost, timski rad i kreativnost. Dugoročno, takav WSA pristup priprema mlađe generacije da budu samopouzdane i inovativne, što je cilj i hrvatske strategije obrazovanja i gospodarstva.
- Suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom – Da bi škola bila “cjelovita”, mora otvoriti svoja vrata. Hrvatskim školama preporuča se uspostaviti sustavna partnerstva – npr. s kulturnim centrima, udrugama, sportskim klubovima, knjižnicama, lokalnim obrtnicima – kako bi dio aktivnosti cjelodnevnog programa vodili vanjski stručnjaci ili se odvijali u autentičnim okruženjima (poput danskog modela Otvorene škole). To se može potaknuti i nacionalnim potporama (jednokratne financijske pomoći (donacijama) školama koje pokreću programe sa zajednicom). Također, uloga roditelja mogla bi prerasti okvire informativnih sastanaka – škole ih mogu uključiti kao volontere u izvannastavnim aktivnostima, mentore u čitalačkim radionicama, sudionike u donošenju školskog kurikuluma i sl. Eksperimentalna cjelodnevna škola već prepoznaje važnost dijaloga s dionicima; potrebno je to konkretizirati kroz, primjerice, redovite forume škole i roditelja o razvoju škole, ili uključivanje predstavnika lokalne zajednice u školske projekte (kao savjetnika ili publiku). Ovakva partnerstva ne samo da obogaćuju učenje, nego i učvršćuju povjerenje u školu te osiguravaju održivost reformi kroz širu društvenu potporu.
- Podrška nastavnicima i školsko vodstvo – Implementacija WSA zahtijeva promjenu u načinu rada školskog kolektiva. Iskustvo drugih zemalja naglašava važnost edukacije ravnatelja za transformacijsko vodstvo i kontinuiranog stručnog usavršavanja nastavnika. Hrvatska bi trebala nastaviti jačati stručne skupove i programe usavršavanja usmjerene na timski rad, inkluzivne metode i upravljanje promjenama u školi. Primjer Irske i EEPN mreže u EU pokazuje da osnaženi ravnatelji koji promiču suradnju i dobrobit nastavnika lakše uvode cjelovite promjene. Također, nastavnicima treba dati vrijeme i poticaj za zajedničko planiranje – unutar cjelodnevnog rasporeda treba predvidjeti satnicu za učiteljske timove. Time će WSA zaživjeti kroz kulturu dijeljenja praksi i zajedničke odgovornosti za uspjeh učenika.
U zaključku, cjeloviti pristup školi predstavlja logičan smjer razvoja hrvatskog obrazovanja u kojem integriranjem nastave, produženim boravkom, osnaživanjem poduzetničkog duha te povezivanjem škole s obiteljima i zajednicom, naše škole mogu postati inkluzivnija i inovativnija mjesta učenja. Primjeri susjednih i drugih EU zemalja pokazuju da takve promjene donose višestruke koristi – od boljih obrazovnih ishoda i smanjenja nejednakosti, do zadovoljnijih učenika i roditelja koji u školi vide partnera u odgoju djece. Uz pažljivo planiranje, ulaganje u infrastrukturu i ljude te učenje na tuđim iskustvima, do 2026. hrvatske bi osnovne škole mogle implementirati mnoge od ovih praksi. Time bi se poduprle aktualne reforme poput Eksperimentalnog programa cjelodnevne škole i Strategije poduzetničkog obrazovanja – ispunjavajući njihovu svrhu da svaki učenik razvije svoje potencijale u školi za 21. stoljeće – školi koja je uistinu cjelovita zajednica učenja.