U hrvatskim vrtićima sve se češće govori o Reggio Emilia pedagogiji, ali u praksi se rjeđe susreću „čisti“ Reggio vrtići, a češće vrtići koji uvode pojedine elemente toga pristupa.
Umjesto kopiranja talijanskog modela, naši odgojitelji kombiniraju:
a) nacionalni kurikulum s Reggio idejama o djetetu kao kompetentnom istraživaču
b) prostoru kao „trećem odgojitelju“
c) projektnom učenju koje kreće iz dječjih interesa
Primjer 1: „Mali istraživači“ – vrtić koji živi projektno učenje
U radu o Reggio pedagogiji u ustanovama ranog i predškolskog odgoja opisuje se vrtić u Novom Zagrebu koji svoj rad gradi na Reggio načelima, pod radnim nazivom „Mali istraživači“.
Djeca zajedno s odgojiteljima biraju teme projekata (npr. „voda“, „grad u kojem živimo“), istražuju kroz igru, promatranje, grafičko bilježenje i likovno izražavanje, dok odgojitelj prati, dokumentira i vraća djeci njihove misli kako bi produbio učenje.
Ključne značajke:
- Prostor organiziran u manje centre aktivnosti, s puno prirodnih i neoblikovanih materijala.
- Dokumentiranje (fotografije, dječji citati, mape ideja) vidljivo djeci, roditeljima i stručnom timu.
- Roditelji uključeni kao partneri u projektima – donose materijale, znanja i resurse.
Primjer 2: DV Mak, Osijek – Erasmus susret s Reggio Emilijom
Odgojitelji podcentra Mak Dječjeg vrtića Osijek sudjelovali su na strukturiranom tečaju u Reggio Emiliji (Remida, Reggio Children) te nakon povratka započeli projekte u kojima djeca istražuju „jezik materijala“.
Poseban je naglasak na korištenju recikliranih i neoblikovanih materijala – kartona, metalnih dijelova, plastike, staklenih elemenata – kroz koje djeca istražuju boju, težinu, zvuk i mogućnosti kombiniranja.
Što je bilo važno u njihovim projektima:
- Materijali su postali polazište za projekt: djeca otkrivaju što se sve „može dogoditi“ kada ih slažu, spajaju, osvjetljavaju, fotografiraju.
- Odgojitelj manje „objašnjava“, a više prati i bilježi – piše dječje izjave, fotografira procese i na temelju toga planira sljedeće korake.
- Erasmus projekt nije završio mobilnošću, nego promjenom svakodnevice u vrtiću – uređenjem prostora, novim radnim navikama i kulturom refleksije u timu.
Primjer 3: Reggio elementi u svakodnevnom kurikulumu
U završnim radovima o Reggio pedagogiji u hrvatskim ustanovama opisuju se i manji, ali važni pomaci: stvaranje „kutaka za istraživanje“, dokumentacijskih panela i dugačkih projekata u kojima djeca mjesece rade na jednoj temi.
Primjeri uključuju projekte o kukcima, vodi ili susjedstvu u kojima djeca promatraju, postavljaju pitanja, rade makete, crtaju karte i javno predstavljaju svoje zaključke roditeljima i lokalnoj zajednici.
Karakteristično za ove projekte:
- Nema unaprijed „školski“ definiranih ishoda, već se ishodi otkrivaju kroz dječje interese i razvoj projekta.
- Odgojitelji se redovito sastaju kako bi analizirali dokumentaciju i planirali daljnje korake – vrtić se gradi kao „zajednica učenja“.
Što iz toga mogu uzeti Erasmus timovi
Za hrvatske vrtiće koji pišu Erasmus+ projekt, ovi primjeri pokazuju da Reggio nije pitanje „etikete vrtića“, nego kulture promišljanja i dokumentiranja dječjeg učenja.
U prijavama vrijedi naglasiti konkretne promjene koje se žele postići (npr. uvođenje projektne pedagogije, reorganizacija prostora, jačanje dokumentiranja učenja) i povezati ih s iskustvima Reggio‑inspiriranih vrtića u Hrvatskoj, umjesto apstraktnog pozivanja na „Reggio pristup općenito“. Ako želite usvojiti znanja kako integrirati pristup pomoću Erasmus+ projekta, to će biti brzo moguće ukoliko se priključite EUradionci koja počinje uskoro: